Unga Ísland - 01.06.1950, Side 58
56
ar, sem voru frægar fyrir krafta og elli og fleiri tröllslegar
dyggðir, og enn voru margir fleiri.
Allir höfðu skartað sínu fegursta.
Tunglið skein yfir sléttima, þar sem tröllin voru saman
komin, og var það stórfengleg sjón. Þá opnaðist Trölla-
dyngja, og út steig Surtur, sem bar af öllum tröllkörlum,
og sagðist mundu velja sér þá tröllkonu, sem hefði fal-
iegustu röddina.
Þá brá þeim í brún, Glámsdætrum frá Glámujökli og
Drangsdætrum úr Drangajökli, því þótt þær væru gjörfu-
legastar allra tröllkvenna, þá vantaði þær alveg röddina.
Og nú hófst samkeppnin.
Tröllkonurnar kyrjuðu og kyrjuðu, hver í kapp við aðra.
Dætur Kötlu í Kötlugjá stóðu sig vel, en þær áttu erfiðan
keppinaut, þar sem var tröllkona ein skrautlega klædd,
með silfurberg í eyrnagöngum, í kyrtli úr hvelju og sokk-
um úr síldarhreistri, sem mörg ár hafði verið safnað til.
Þær kyrjuðu lengi vel, svo að ekki mátti á milli sjá, en
þá hóf tröllkonan í síldarhreisturssokkunum að kyrja
Tröllaslag:
Fer her ei fótspar,
flokkum vér bro.kkum með stokkum
undir grund, yfir lönd
á eykjum svo feykjum vér reykjum.
Vindur blindar vogsund,
vökum vér tökum við rökum;
hryllir illa, hríðgöll
hreppum, vér sleppum af greppum.
Gull er grams múta,
geymdu það, Kúta.
Látum slúta,
lengi lúta.