Árbók Háskóla Íslands - 02.01.1941, Side 124
122
„smáhósta“, no. máll. kjöltra og kyltra, sbr. sæ. máll. kálta
„hósta, gelta“ (sennilega samrunamynd úr kalla og gelta).
Frumrótin sést í kvmrisku galw „kalla“, miðírsku gall
,,frægð“ (úr *gal-nos), fornkirkjuslafn. glagolja, glagolati
„mæla“, glagokn „orð“. Frumrótin lengist i idg. í g'lag-, shr.
gr. yXá^co „læt söng hljóma“: klaka (um fugla), sbr. egs.
clacu „orustugnýr“; klekkja á e-m „hefna sín“, shr. no.
klekkja til „herja á“, sbr. klakksárr, enn fremur mhþ. klac
„hrestur, klapp, skellur“ (claque i frönsku er úr germ. mál-
um), klecken „rifna, hresta (með liávaða)“, lágþ. klak „há-
vaði af höggi“, e. clack „þvaðra, skrölta“, no. máll. klakka
„herja“, sæ. klakka; klekkta „snerta, gera e-m grikk“, shr.
klekktunarmaðr (og kektunarmaðr, í Njálu); klæki, hvk.
„smán“ í klækisnafn, shr. no. klængenavn, sæ. máll. kláke-
namn, einnig (í máll.) klekkenamn. Til nefkveðnu rótarinnar
idg. glengh- telst klingja, no. klinge, sæ. ldingja, fhþ. klingan,
st. sögn, og klinkan, shr. e. clink og sæ. klinka „glamra“. Enn
fremur (germ. *klap-): klapp, hvk., no. klap (handaklapp),
sæ. klapp, fhþ. klapf „smellur“, e. clap, klappa, sagno., no.
klappe, sæ. klappa, shr. klpprur, kvk. flt. (áhald, er nolað var
á föstunni í stað klukku), shr. þý. klappern og í nútíðarmáli
klapra „dengja ljá“, shr. í nútíðarmáli klatur livk. í merking-
unni „liávaði“, no. máll. klatra „berja í sífellu á e-ð liart“, sæ.
máll. klatra „hafa hátt“, dö. máll. kladdre „rymja, nöldra“.
gher-1 (WP. I, 605): garpr, kk. „herskár maður“, í nútíðar-
máli gerpi, hvk. „vesöl stúlka, stúlkugrey“, sbr. no. garpe
„garga“ (eins og hrafn) og i máll. garpa „gorta, tala hátt“,
sæ. máll. garpa „þvaðra, gorta, skammast". í sæ. máll. kemur
einnig fvrir karpa = ísl. karpa „gorta, þrátta", karp, hvk.,
sbr. korpr, kk. „hrafn“ (i þulum), no. korp „hrafn“, sæ. korp,
fær. gorpur, sömu merkingar, sbr. hjaltl. korp „garga“; enn
fremur i no. máll. garta „þvaðra, rýta“ == garta (í fornu
máli, sbr. Fritzner I, 563), í nútíðarm. „naga, fara oft erindis-
leysu“, shr. haversku garrezen, g'arzen „marra“, gQrtra
„krafsa“ og' (án -l-) gan-a „garga, klaka“ (einkum um gæsir),
garri, kk. „ofsi, napur vindur“ (shr. norðangarri), gerra,
kvk. „flón“, gerringr, kk. ,dramb, napur vindur“; gorta,
sagno., shr. no. máll. gurtra (um hljóð krákunnar), sbr.
hayersku gurrezen „gaula“ (um garnagaul), sæ. máll. gorra
„marra“, skozku gurr „urra“, mhþ. gurren; no. máll. garma
„gelta“, liljóðskipt mvnd gorma, sæ. gorma, garma, söinu
merkingar, shr. mhþ. germe „ær“ (jarmandi), egs. gierran