Studia Islandica - 01.06.1975, Side 181
179
Þá eru í Skáldskaparmálum í Snorra-Eddu vísuhelm-
ingar, eignaðir Ormi Steinþórssyni [Skjd. A I, 415-16].1
Yfir sumum þessum vísum er einhver dularblær, fullur
beigs, þó að ekki sé hann eins geigvænlegur og í Snæfríðar-
drápu. Af þeim vísuhelmingum, sem nú eru varðveittir,
er einn veigamestur, að því mér virðist, þessi:
At væri borit bjórs
bríkar ok mitt lík,
rekkar nemi dauðs drykk
Dvalins, í einn sal.
Þetta er svo að skilja, að skáldið sér lík sitt og kommnar
(bjórs bríkar) borin í eirrn sal; rekkar nemi dauðsdrykk
Dvalins, og skýri ég það til reynslu: dánarróð. Varla fer
hjá því, að skáldið sé að lýsa illum draumi.2
Dæmi eru rnn þrjár hálfhnepptar lausavísur og kviðlinga
Tslendinga á Sturlungaöld. Eina, háðslega, orti Eilifur
Snorrason, vestfirzkur maður [Skjd. A II, 42-3], um 1197,
aðra 1244 Gunnar nokkur, íslenzkur maður, sem ekki eru
vituð deili á [Skjd. A II, 87], en hann orti vísuna í Noregi,
og kemur hún við sögu Þorgils skarða. Loks má nefna hér
kviðling í Sturlungu (3 I, 514): „Steinvöru Sighvatsdóttur
at Keldum dreymði ok í þann tíma (fyrir örlygsstaðabar-
daga), at hon þóttiz úti standa ok komin í eyðitröð eina;
hon þóttiz sjá Þorgrím úr Gunnarsholti sitja á traðargarð-
inum, ok horfði á mannshöfuð, er lá á garðinum, hann
kvað:
1 Um þetta kvæði hefur Ólafur Halldórsson ritað í fyrmefndri grein
i Afmælisriti Jóns Helgasonar. Sjá ennfremur ritgerð Jóns: Verse aus
der Laufás-Edda, í Festschrift Walters Baetke 196, 177; þar hefur hann
grafið upp enn einn visuhelming eftir Orm Steinþórsson; hann má
merkja, ef til vill 1, *6.
2 Sbr. fyrmefnt kvæði, sem E.Ö.S. steypti upp úr gömlu brotun-
um (Baugabrot), en vitaskuld er það ekki vísindaverk og er birt „án
ábyrgðar".