Ný félagsrit - 01.01.1847, Side 232
252
IIÆSTARETTARDOMAR .
aö hann var bygöur á þeirri lagalausu ástæöu, au
dienia inætti undirdómara í málskostnaö, þó héraös-
dóininum væri breytt af yfirrettinuin. Ætti þeirri reglu
aö fylgja, heföi einnig átt aö dæma yfirrettinn í
málskostnaö, ekki aö eins í þessu máli, af því dómi
lians var breytt í hæstarétti, heldur og í hvert skipti,
sein dómum hans hefir veriö breytt, og hefir þaö svo
opt viö boriö, aö skarö mundi koma í laun yfirrettar-
dómendanna, ætti þeir aö borga málskostnaö í öllum
þeim máliim ; enda eru þetta ekki eindæmi fyrir yfir-
rettinn á Islandi, þvi þaö ber viö dagsdaglega, aö
dómum er breytt í æöri réttmn, og mætti dómendur
vera af gulli gjörvir, ætti þeir fyrir þá sök aö greiöa
málskostnaö eöa önnur útlát í hvert skipti. Aö síö-
ustu lýsir þaö sér, hversu efasamt mál þetta var, þar
sem þrír dómar, hver öörum ólikur, voru upp-
kveönir í því viö alla þrjá rétti, þar sem málskostn-
aöur var af hæstarétti upphafinn viö alla rétti, og
hvorutveggi niálspartur dæmdur til aÖ lúka t rbd. til
jústizkassans; var þá því síöur ástæÖa til aö dæma
iindirréttardómarann til útláta.
Hvaö ábrærir þau hin meiöandi oröatiltæki, er af
hæstarétti voru dæmd dauö og inarklaus, þá haföi yfir-
rétturinn í dómsvarnarskjali því, er hann sendi tii
hæstaréttar, meöal annars látiö í Ijósi efa um, aö vitnis-
buröarseölar þeir, sem frain voru lagöir af assessor
Johnsen, inundu veröa eiöfestir, og þaraöauki bætt
því viö, aö þareö Johnsen heföi ekki í heilan mánuö,
meöan máliö stóö fyrir yfirrétti, leidt vitnin reglulega
fyrir rétt, lieldur einúngis látiö þau vitna eplir skrif-
leguni seöliim, er hann sumpart sjálfur liafÖi ritaö og
samiö, inætti þaö vckja grun um, aö hann „hafi ekki